Preminuo je naš barba Sveto Dunda Duka

 

Imotski 24. siječnja 2018. godine.

Jučer u Zagrebu u 88. godini života preminuo je Sveto Dunda Duka.
Otišao je tako još jedan Imoćanin koji je ostavio iza sebe primjer ljubavi prema svome gradu, u onom lijepom ozračju kulture, folklora, glazbe, pjesme, humora.
Barba Sveto je odradio svoj radni vijek kao profesor tjelesnog u mnogim školama diljem Imotske Krajine a mirovinu je dočekao u imotskoj gimnaziji.
U svom profesionalnom poslu kao nastavnik tjelesne kulture educirao je mnoge generacije posebno u kolektivnim sportovima.

Bio je nevjerojatan zabavljač. Svirajući harmoniku, „bebu“, kako ju je on zvao pjevajući i izmišljajući smiješne tekstove znao je noćima održavati vrhunski štimung.
Kao mladić svirao je u čuvenom, kultnom Vatrogasnom jazz ansamblu tamo s pedesetih godina prošlog stoljeća, zajedno sa tada vrhunskim glazbenicima i zabavljačima,  Slovenom Šoićem, Mihovilom Mijom Nikolićem, Krunoslavom Krunom Zujićem, Milom Mihaljevićem, Vladom Kusićem.
Barba Sveto je, eto, posljednji otišao iz toga društva pjesme i zafrkancije.
Bio je istaknuti kulturni djelatnik, voditelj prvog tamburaškog ansambla, voditelj i koreograf imotskog folklornog društva koje je imalo povijesne nastupe snimljene za potrebe televizije kada je prvi put prikazano Vinjansko kolo.
S folklornim društvom sudjelovao je na tada vrhunskim manifestacijama kao što su Vinkovačke jeseni, Đakovački vezovi…,
Također, bio je izvrstan glumac. Glumio je u mnogim filmovima i serijama, a najzapaženije su mu uloge u kultnoj seriji „Prosjaci i sinovi“ te filmu „Ljubav i poneka psovka“ kada je izvrsno surađivao s prijateljem iz djetinstva,  čuvenim hrvatskim režiserom rođenim Imoćaninom Antunom Tonćom Vrdoljakom.
Barba Sveto je pisao i mnoge scenarije te tekstove, parodije, skečeve, a jedno od najpoznatijih njegovih spisateljskih komada je komedija Privatni ispit.
Sudjelovao je dugi niz godina kao pisac tekstova te bio redatelj poznatih priredbi kulturnog društva Bakove svečanosti.
Poseban pečat ostavio je u našoj gradskoj glazbi gdje je svirao godinama i bio naš svojevrsni dobri duh.
Ostaje dakle nama koji smo ga poznavali da mu podarimo veliko hvala za sve ono lijepo što je učinio za naš grad, te da generacijama koje dolaze, kroz  njegove aktivnosti pričamo o lijepoj i bogatoj kulturnoj povijesti našega Imotskog.

Uz stihove istoimene pjesme „Posljednji pozdrav“ od tvojih glazbara.
Tiho pada snijeg na ulice grada, a mene ostavlja nada da ćeš doć’ ovu noć…“

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Translate »