Povijest
Iza 1848. godine nakon Francuske revolucije u cijeloj Europi, pa tako i u Hrvatskoj, koja je tada bila u sklopu Austrougarske monarhije, dolazi do buđenja nacionalne svijesti. Osnivaju se hrvatske čitaonice, razna hrvatska društva, pa tako i glazbena. Tih godina se i u mnogim gradovima Dalmacije utemeljuju puhački orkestri, odnosno Hrvatske narodne glazbe. Svirale su se budnice, koračnice, domoljubne pjesme… Prvi pisani dokument o imotskoj glazbi potječe od 6. veljače 1870., kada su brojni imoćani na Kamenmostu, uz zvuke domoljubnih koračnica u izvedbi Hrvatske narodne glazbe Imotski, sa oduševljenjem, dočekali don Mihovila Pavlinovića, dalmatinskog preporoditelja i zastupnika u Dalmatinskom saboru u Zadru i Carevinskom vijeću u Beču, koji je tom prigodom u Imotskom svečano otvorio Hrvatsku čitaonicu. Prvi znani kapelnik iz 1870., bio je Alfons Bitanga ugledni trgovac, a kasnije i načelnik. Gotovo sigurno je Imotska glazba počela sa radom puno prije, ali o tom nema pisanog dokumenta. Zahvaljujući tadašnjem načelniku općine i uzornom glazbaru Josipu Tripalu 1893. osniva se Općinska glazba, a za kapelnika je izabran Josip Adel Wush, a poslije njega kapelnici su bili Vjekoslav Rah i Jakov Lokan. Tijekom Prvog svjetskog rata imotska glazba privremeno prestaje sa djelovanjem, zbog vojne obveze mnogih glazbara. Pred kraj rata 1917. u Imotskom je djelovala Vojna Austrijska Glazba u kojoj je sviralo i nekoliko Imoćana. Nakon završetka Prvog svjetskog rata, okupljaju se opet Imotski glazbari i nastavljaju sa radom kao Općinska glazba, a kapelnik je bio Josip Delić.
Na slici dolje:
2.red: Pjerin Bitanga, Miće Rako, Šime Mravak, Stipe Ligutić
1.red: Josip Tripalo, Alfons Bitanga (kapelnik), Jure Vučemilović
Na slici dolje:
- Nikola Čelan
- Zvone Vrdoljak
- Josip Delić
- Filip Vučemilović
- Ivan Delić
- Nikola Čale
- Rudolf Nikolić
- Miloš Nikolić
- Josip Pivac
- Mirko Rako
- Josip Ivanović
- Frane Kokić
- Stipe Kvesić
- Đermano Vučemilović
- Jure Ivanović
- Marko Vicić
- Milko Delić
- Venci Nikolić
- Ante Ivanović
- Ljubo Rako
- Mate Ivanović
- Niko Bilić
- Bepo Rako
- Bepo Pivac
- Ivan Težulat
- Toni Petyo
- Miće Rako
- Šime Mravak
- Vrzal (kapelnik)
- Bepo Mravak
- Toni Čelan
- Luiđi Vrdoljak
1919. godine Glazba prelazi u okrilje novoosnovanog Hrvatskog Sokolskog društva u kojem su djelovale kulturne, prosvjetne i športske sekcije. U Hrvatsko Sokolsko društvo bilo je uključen veliki broj Imoćana svih uzrasta, a Glazba se zvala Hrvatska Sokolska Glazba. Međutim, tadašnji unitaristički, projugoslavenski režim počeo je iskorištavati društvo za svoje ciljeve, pa je Glazba dobila naziv Jugoslavenska Sokolska Glazba. U njoj su, zbog prevelike ljubavi prema glazbi, a i zbog očitih turbulentnih političkih previranja, svirali i mnogi hrvatski orijentirani članovi. Kapelnik je bio Josip Bepo Šoić.
Na slici dolje:
1.Dinko Šabić
2.Đermano Vučemilović
3.Mate Vrčić
4.Pile Kvesić
5.Miljenko Kvesić
6.Mate Marendić
7.Živko Rako
8.Miće Bauk
9.Milan Težulat
10.Abram Rako
11.Toni Tadić
12.Bepo Kvesić
13.Bogašin Šoić
14. Josip Bepo Šoić (kapelnik)
15. Miro Rako
16.Jozo Težulat
17.—-
18.Stanislav Težulat
19. Mato Težulat
20.Venco Ćapeta
21. Mate Furlan
22.Ivula Markota
23.—-
24.Tonko Tripalo
25.Lujo Lončar
26.—-
Kao protuteža Sokolskom društvu, 1922. godine osniva se Hrvatsko katoličko društvo Orao u kojem su, također, djelovale kulturne, prosvjetne i športske sekcije, pa tako i Glazba, a zvala se Hrvatska katolička orlovska glazba. Kapelnik je bio Josip Bepo Zen.
Na slici dolje:
3.red: Tonko Težulat, Fuđo Vučemilović,
Ivan Tomala, Pjerko Penović, Miđo Vicić, Andro Vrdoljak
2.red: Fra Ćiro Ujević, Miro Pušić, Jere Vrdoljak, Zvonko Karin, Juraj Grgić,
Bepo Zen (kapelnik), Frane Zen, Tonko Vučemilović, Petar Vrdoljak, Fra Božo Jelinić
1.red: Martin Vodanović, Ivan Soldo(Vuko), Jeličić Ante
U Imotskom se 1930. godine osniva Hrvatsko kulturno društvo Napredak i to kao podružnica, a centrala je bila u Sarajevu. Pri Napretku je, ubrzo, utemeljena i Glazba. Kratko vrijeme u malom Imotskom djeluju čak tri glazbe.
- dolazi do ujedinjenja, a kapelnik Napretkove glazbe bio je
- Bogašin Šoić (sin Josipa Bepa Šoića).
U razdoblju između Prvog i drugog svjetskog rata (1918 – 1941) Sokolska, Orlovska i kasnije Napretkova glazba svirale su na koncertima, na proslavama državnih i crkvenih blagdana, gimnastičkim sletovima, plesovima, karnevalskim feštama, pogrebima… Među ostalim nastupima, 1924. godine imotska glazba gostuje u Pragu (Češka), 1925. prigodom proslave tisućite obljetnice krunidbe kralja Tomislava, 1926. prigodom otvaranja Hrvatskog katoličkog doma – Orlane, 1926. prigodom dočeka Stjepana Radića, zatim, svira za Svijećnicu (Kandeloru 2. veljače), Tijelovo, Gospu od Anđela (zaštitnicu grada Imotskog i Imotske Krajine 2.kolovoza), sv. Franju (zaštitnika Imotske župe 4.listopada), sv. Ceciliju (zaštitnicu glazbenika 22.studenog). Napretkova glazba 1932. godine izvodi operetu Kovačev student, autora dr. Bogašina Šoića, koji je i dirigirao orkestrom.